Arhiv tekstova

Još od svoje sedme godine Bojana Faćol (1993.) čvrsto je vezana uz odbojku, posebice danas kada svakodnevno marljivo trenira u drugoj ekipi ŽOK »Spartak« iz Subotice. Nedavno osvajanje naslova juniorskih prvakinja Vojvodine, u kojemu je svojim igrama i osobno sudjelovala, najbolji je pokazatelj kako pred ovom mladom igračicom predstoji lijepa sportska budućnost.

Je li Tvoj stariji brat Boris, prvotimac muške momčadi Spartaka, utjecao na odabir odbojke kao sporta kojim ćeš se baviti?

Iako je moj brat stariji od mene, interesantno je kako samo se ja prva počela baviti odbojkom, još u prvom razredu osnovne škole. U biti privrženost odbojkaškom sportu oboje možemo zahvaliti svojim roditeljima, tati Goranu i mami Ireni, koji su se odbojkom rekreativno bavili i još od malena i nas uključivali u igru.

Kako je počeo aktivni odbojkaški put kojim si stigla do druge ekipe Spartaka?

Moj prvi klub je bio Volleyball 2000 u kojem me je trenirao Savić, potom sam prešla u OK »Subotica«, gdje sam radila pod nadzorom trenera Svirčeva i Tubića, a prije dvije godine stig-la sam u »Spartak«, u drugu momčad, u kojoj treniram i igram kod trenera Molnara.

Na kojoj poziciji danas igraš u ekipi i jesi li tijekom svih proteklih godina mijenjala mjesta?

Igram na poziciji tehničara, koja mi u biti i najviše odgovara, ali sam igrala i na pozicijama libera, primača servisa i korektora.

U kojoj ligi se natječe druga ekipa »Spartaka«?

Mi se natječemo u Prvoj vojvođanskoj ligi u kojoj trenutačno dijelimo prvo mjesto s ekipom Kikinde, ali vjerujem kako ćemo do konca prvenstva biti prvakinje lige.

U prilog tome ide i činjenica nedavnog osvajanja juniorskog prvenstva Vojvodine.

Prije dva tjedna postale smo juniorske prvakinje Vojvodine na finalnom turniru u Bečeju. U polufinalnom susretu bile smo bolje od Dinama (Pančevo) s 3-0, a finale je donijelo identičnu pobjedu protiv Mladosti (Inđija) i naslov najbolje juniorske ekipe Vojvodine. U prvom susretu nisam igrala, ali sam zato u finalu ulazila u igru kao zamjena za Vanju Šimić.

Odličan rezultat zasigurno je plod brojnih sati provedenih na parketu odbojkaškog terena. Koliko često imate treninge i utakmice na kojima »brusite« igračku vještinu?

Treniramo svakog radnog dana u večernjem terminu, jer zbog različitih školskih obveza jedino tada možemo biti kompletni na treningu. Vikend je rezerviran za utakmice, tako je cijeli tjedan u znaku odbojke. Naslov juniorskih prvakinja najbolja je potvrda kvalitetnog i stručnog rada.

Što bi voljela još popraviti u svojoj igri?

Željela bih poboljšati svoju tehniku, ponajprije »dizanje«, također bih voljela poboljšati osjećaj samopouzdanja, koji je vrlo bitan za kvalitetu igre.

Uz dosadašnji rad i navedena poboljšanja u igri, postoji li želja za profesionalnim igranjem odbojke u budućnosti?

Svakako. Željela bih postati profesionalna igračica i jednoga dana igrati u nekoj inozemnoj ekipi. Ali do tada predstoji još puno rada i učenja tajni odbojke. Uz sve odbojkaške obveze, nikako ne bih željela zapostaviti  i školsku naobrazbu. Trenutačno pohađam 8. razred  OŠ »Majšanski put«, a voljela bih upisati Ekonomsku školu u Subotici ili Sportsku gimnaziju u Novom Sadu.

U ovako naguranom svakodnevnom rasporedu ima li mjesta i za malo slobodnog vremena?

Pa, nema baš previše, ali ga nastojim iskoristiti za pohađanje vjeronauka, kao i privatnih sati na kojima nastojim dodatno dopunjavati svoja znanja. A volim i slušati glazbu, te tijekom vikenda, kada za to postoji mogućnost, izaći s prijateljicama do grada.                                g